Pitaju me zasto pjevam O tom moru, buri, jugu Govore mi kako sanjam Obećanu zemlju drugu. Govore mi da se trgnem Dok je vrijeme, dok se može K´o da mogu isprat kise Onu davnu sol sa kože. Vidim jata onih istih ptica, Istu zvijezdu previsoku Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku. Znam da nije bila samo moja, Možda sam u snu duboku, Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku. Govore mi čemu priče, Ljudi drugi život žive Odvezane sve su barke I brodovi s tvoje rive, Ali negdje zvona zvone I skidaju ljudi kape Dok dječji plač se čuje Sastaju se nove klape. Vidim jata onih istih ptica, Istu zvijezdu previsoku Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku. Znam da nije bila samo moja, Možda sam u snu duboku, Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku.